Povijest konja

Obzirom da je u Zagrebu kišno vrijeme i da ste vjerojatno manje u prirodi, nudimo vam zanimljivo štivo o evoluciji konja , a sve ovo i još mnogo toga možete potpuno usvojiti na našim radionicama i predavanjima 😊!
Danas smo prilično sigurni u to da je prije otprilike 55 miliona godina u Europi i Sjevernoj Americi živio najstariji poznati predak konja: PRAKONJ – hirakoterij ili lat. Eohippus – Hyracotherium, konj koji je bio visok od 30 do 45 cm u grebenu i težak od 5 do 15 kg (kao usporedbu uzmite visinu svog koljena). Taj mali konjić smatra se praocem svih konja i papkara ( papkari, tahoprstaši ili parnoprstaši -lat. Artiodactyla, red su viših sisavaca – lat. Placentalia). Parnoprstaši su dobili ime jer imaju parni broj prstiju, dva ili četiri. Ovaj PRAKONJ imao je četiri prsta na prednjim nogama  te po tri na stražnjim nogama (svi prsti su sadržavali jedno malo kopito), umjesto današnjeg jednog prsta ili kopita.

Kako bismo skratili priču o tom jako malom konjiću i njegovim egzistencijalnim problemima, koji je bio veličine jednog srednje velikog psa, prijeći ćemo na nama danas vrlo poznatog modernog konja koji se pojavio prije otprilike 5 milijuna godina, a nazivamo ga EQUUS ili moderni konj. Izgledao je slično zebri, a glava je mu sličila na magareću. Sadašnje živuće vrste Equus-a uključuju konje, magarce i zebre.
Konjski prvi instinkt je taj da će moguću opasnost pokušati izbjeći munjevitim bijegom, za razliku od magarca koji će se često praviti hrabrim i ponekad zbog svog inata ispasti glupast, a ponekada i mudar. Prije otprilike 3.000 do 4.000 godina mi kao ljudi prvi puta smo domesticirali (domesticiranje je proces promjene unutar jedne vrste pri prelasku od divlje životinje ili biljke u pripitomljen i udomaćen oblik) svog prvog potrebnog konjića i naučili ga da nam pomaže oko naših poslova, obaveza ili želja. Postoji teorija da moderni konj potječe od tri primitivna tipa konja od kojih jedan još uvijek postoji, a zove se  TARPAN. Tarpan je bio divlji primitivni tip konja koji je obitavao od južne Francuske i Španjolske do centralne Rusije. Ovu pasminu pokušalo se vratiti “iz mrtvih” pažljivim uzgojem.
Konjogojstvo ili konjarstvo grana je stočarstva koja se bavi uzgojem konja sličnih fenotipskih svojstava (fenotip- sve vidljive karakteristike ili osobine nekog organizma). Uspjeh je bio djelomičan pa je tako u Poljskoj stvorena nova rasa konja koja se naziva konik, a fenotipski (ne genotipski) dosta podsjeća na Tarpana. Pretpostavalja se da je populaciji modernih lakih konja “kumovao” Tarpan, Šumski konj te Przewalski azijski divlji konj  i krda azijskih divljih konja, njihovo križanje, te kasnije izvedenice.

Konji žive u krdu ili krdima. Krdo je konjska zajednica u kojoj svi imaju svoje mjesto, namjenu ili funkciju. U slobodnom kretanju i životu, krdo se sastoji od više kobila sa samo jednom kobilom PREDVODNICOM, njihovim mladuncima i jednim pastuhom PREDVODNIKOM koji obično izgleda kao da je preko njega prešao tenk… On se bori za svoju prevlast, za nastavak svojih gena i loze, te brani krdo i svoje kobile. Kobila predvodnica vodi krdo na pojilo i pašu te određuje kada i kamo cijelo krdo treba krenuti. Ona je često neugledna i često se zadržava postrance. Po nekom pravilu kobile cijeli život ostaju u istom krdu, dok mlade ždrijepce kada dosegnu spolnu zrelost, PASTUH PREDVODNIK potjera iz krda. Tada ti “novi mladići“ stvaraju svoje mladenačke zajednice. U domaćinstvima diljem svijeta prevladava držanje kobila ili kastrata, kao radne ili domaće životinje zbog toga što su pastusi često opterećeni “hormonalnim ekstazama“ pa je njihov put do kobile često popraćen ozljedama ili ozbiljnim narušavanjem kućnog reda i mira objekta u kojem žive.

Pratite nas i dalje za još zanimljivog štiva o konjima 😊.